Bilo Jednom u Mongoliji...

Hrvat u srcu Čingisov carstva. Barem što je ostalo od toga. Samo-izgnanstven u pustinji, u potrazi za nešto, neka rješenja. Odgovore na neka pitanja pronađe, ali sasvim novi problemi uskoče, tako da se krug nikad ne zatvori. Tko bi mogao zamislit da bi se našao tu, kraj ovog kamena...oduševljen? Ali ovaj medeni mjesec sigurno neće beskrajno trajati.

Tu sam, s jedan od mnogih poslova, kao da razmjenim Američku kulturu, ali uz to jasno vidim da sam čistog Hrvatskog plema i da mi fali puno te Američke kulture. Zanimljivo je vidjeti kako smo svi različiti ali i isti. Čitam nešto od povjesničara Šišića i ne mislim da su užasni Mongolski ratnici stigli do naših krajeva. Koliko su bili jaki, a sada ni traga te snage. Nije loša ova zemlja samo što nema izvora vode! Hladno piće u jednoj šaci, komad u drugu i noge u Jadranskom...ne mogu pitati za boljeg vremena.